„Naši učitelji učinili su još jedno dobro djelo. Zahvaljujući njima posjetili smo djecu s najtežim stupnjem paralize.

Ispočetka nas je sve bilo pomalo strah zbog toga što nismo znali što će nas tamo dočekati. Učitelji su nas upozorili da se moramo psihički pripremiti jer se s  takvim ljudima ne susrećemo svakodnevno i da način na koji oni pokazuju svoje osjećaje nije govor nego su to zvukovi i pokreti koje bi mogli drugačije protumačiti. U Caritasu Biskupije Varaždin tj. Dnevnom boravku djece „Dr. Antun Bogdan“ ima petnaestero djece i mladih o kojima se brinu školovani i obrazovani  ljudi koji im pomažu da se osjećaju bolje i da budu sretni svakoga dana. Dovoze ih u centar i odvoze njihovim obiteljima, hrane ih, igraju se s njima, čitaju im i održavaju im svakodnevnu nastavu. Jedan sat im traje 45 min. I za to vrijeme slušaju glazbu, sviraju na instrumentima, gledaju TV i bave se likovnim umjetnostima, dakako, svaki prema svojim mogućnostima. Jednom tjedno u centru im održavaju Svetu misu, a i mali vjeronauk.  Svih petnaestero primilo je sakramente kršćanske inicijacije. Gospođe koje se o njima brinu  ponekad ih odvode u šetnju ili kazalište. Naš posjet jako ih je razveselio. Otpjevali smo im tri pjesme. Nakon toga podijelili smo im darove koje su naši učenici i učitelji pripremili. Bili su sretni i veselili su se onome što nas „normalne“ ljude ne veseli i što uopće ni ne primjećujemo.  Nakon toga su nas počastili slatkišima i sokovima.  Gospođe su nas provele centrom i objasnile nam što  nas je zanimalo. Zahvalile su nam i predložile nam da višak slobodnog vremena  iskoristimo volontirajući i pomažući onima kojima je to stvarno potrebno. Na kraju smo se svi zajedno fotografirali i morali smo krenuti. Pošli smo sretni što smo mogli nekoga razveseliti.

Dogovorili smo se da će oni jednom posjetiti  i našu školu  i da će izbrisati tu granicu što nas odvaja.“

Andreja  Zadravec